|
Sinj i Cetinska krajina u gospodarskom i socijalnom smislu dodirnuli su dno. Od proizvodnih tvrtki, više nema “Dalmatinke”, “Cetinke”, “Sinjanke”, “Termofriza”, IGRO “Sinj”... s više od 5000 zaposlenih, veжinom ћena. Prije 20 godina u dolini Cetine bilo je 12.500 zaposlenih. Danas je toliko umirovljenika i nezaposlenih.
U sinjskoj Policijskoj postaji prošle su godine evidentirali 1434 osobe koje su odjavile prebivalište, po иetiri svakog dana. Radi se uglavnom o mladima, u pravilu najmanje sa srednjoškolskim obrazovanjem.
Bjeћe jer ne ћele (do)иekati da im bude bolje tek u zagrobnom ћivotu. Oduvijek su sa sinjskog podruиja muškarci odlazili u potragu za poslom. Ostajale su ћene koje su podizale djecu i skrbile o domu.
U posljednja dva desetljeжa sve masovnije odlaze i ћene. One raрaju djecu negdje drugdje, pa sinjski kraj od 1991. do 2001. biljeћi pad od gotovo 9000 stanovnika. S razloћnim strahom иekaju se rezultati popisa u travnju sljedeжe godine.
U sinjskoj Ispostavi Zavoda za zapošljavanje evidentirano je 3200 nezaposlenih, 700 više nego u ljeto prošle godine. Još 860 nezaposlenih je u Ispostavi Trilj. Crni rekord, od 4363 nezaposlenih, bio je u prosincu 2001. godine.
Posao иekaju po 10 godina
Hoжe li taj rekord uskoro biti nadmašen?
– Moja je procjena da жemo u Sinju imati rast nezaposlenih do 3400. Sve preko toga bio bi uћas. Kvalifikacijska struktura nezaposlenih se pogoršava, a zbog velikog broja otkaza muškarcima, meрu nezaposlenima se smanjuje broj ћena.
Ima ih što иekaju na posao i po 10 godina, najviše onih za prvi posao, kao i radnika koji su dobili otkaz, a imaju više od 45 godina – kaћe Frano Šuste, voditelj sinjske Ispostave, dodajuжi da novиanu naknadu prima 1050 nezaposlenih, meрu kojima je 200 korisnika socijalne pomoжi. Usput, socijalnu pomoж sinjskog Centra za socijalnu skrb dobiva 475 obitelji s 980 иlanova.
U gradu i kraju, gdje se muškarcima tepa da su vitezovi, bila bi doslovna glad da nije “drћavne sise”, novca iz drћavnog proraиuna. Uz umirovljenike, meрu kojima je poveliki broj “novopartizanskih”, drћava daje plaжu zaposlenicima u vojsci, policiji, školstvu, zdravstvu, pravosuрu... U poduzetništvu najjaиe je ugostiteljstvo pa Sinj s više od 100 kafiжa spada u fenomene.
– Tuћan sam jer ne vidim izlaza. Posebno me boli odlazak mladosti. Od Jakina gumna do kapele sv. Ante prema Glavicama, nabrojio sam 50 kuжa koje su prazne ili nemaju nikoga mlaрeg. Kivan sam na naše Sinjane u Zagrebu koji se pojave samo za Alku i Veliku Gospu. Uzeli su koliko su mogli, a nisu vratili ništa. Sinju je najviše dao Vice Buljan prije 50 godina – kaћe prof. Neven Filipoviж Grиiж.
Njegov kolega prof. Jure Joviж dodaje:
– Prije 25 godina tadašnji Srednjoškolski centar imao je 3500 uиenika. Danas u иetiri srednje škole nema ni pola toga broja.
Destruktivna politika
Sinjska “krvna slika” svakakva je osim pozitivna, puno gora od preslika stanja u drћavi. Urušavanje – ponajprije gospodarsko i socijalno – poиelo je krajem 80-ih godina prošlog stoljeжa, s poиetkom kraja bivše drћave.
Premda je Sinj u Domovinskom ratu bio na prvoj crti obrane, puno više su ga razorili “domoljubi” nego srpski agresori. U najluрe vrijeme, kada su sinjski иelnici poћeljeli voditi drћavnu politiku, destrukcija nije imala kraja. Eskaliralo je nezapamжenim zvjerskim ubojstvom Anрele Bešliж, sukobom u Alci i oko Alke te tenzijama kojima nema kraja. A Sinj i Krajina i dalje tonu...
/slobodnadalmacija/
powered by AkoComment Tweaked |
