Prije 17 godina srpski su zločinci minirali branu Peruča. Vođeni slijepom mržnjom i željom da uzvrate Hrvatima zbog pretrpljenog vojnog poraza u akciji Maslenica, vojne snage srpske paradržave, sa sjedištem u Kninu, krenule su u osvetnički pohod.
Prije 17 godina srpski su zločinci minirali branu Peruča. Vođeni slijepom mržnjom i željom da uzvrate Hrvatima zbog pretrpljenog vojnog poraza u akciji Maslenica, vojne snage srpske paradržave, sa sjedištem u Kninu, krenule su u osvetnički pohod.
Pod okriljem noći manja je skupina iz Knina došla na Peruču i od pripadnika kenijskoga bataljuna Unprofora, koje su protjerali bez otpora, preuzela kontrolu nad branom. Užurbano su instalirali topništvo na Alebića kuli kako bi ponovno mogli granatama zasipati Sinj.
Kada su malobrojni pripadnici HV-a uočili kretanja srpskih snaga, samoinicijativno su, bez zapovijedi nadređenih vojnih vlasti, topništvom tukli cestu, onemogućujući dolazak većih srpskih snaga iz smjera Vrlike.
Budući da je većina boraca iz Sinja još bila na Maslenici, u noći na 28. siječnja okupile su se raspoložive snage 16. domobranske pukovnije, 126. brigade, Vojne policije, Središta za obuku pješaštva i dio pripadnika 141. brigade.
Vidjevši da je, zbog uspješnog djelovanja artiljeraca iz Sinja, onemogućen dolazak njihovu pojačanju, srpski su zločinci 28. siječnja u 10.52 sati aktivirali 30 tona TNT-a koje su, prema hvalisanju zločinca Ratka Mladića, postavili u kontrolnu galeriju brane još u rujnu 1991. godine, neposredno nakon okupacije toga dijela Cetinske krajine.
Srbi su minirali branu s namjerom da je sruše, a kako je akumulacija bila gotovo puna vode, računali su da će vodeni val pomesti sve pred sobom nizvodno do Trilja. Taj srpski ekocid bio je prijetnja životima više od 20 tisuća nedužnih civila u naseljima nizvodno uz Cetinu.
Na svu sreću, a zahvaljujući britanskom časniku iz sastava vojnih promatrača Marku Grayu, brana nije srušena. Odoljela je zato što je Gray nekoliko mjeseci prije, shvaćajući svu opasnost prijetnje srpskog miniranja brane, a na nagovor svojih sinjskih prijatelja, onesposobio osigurač koji je držao preljevnu ustavu.
Obaranjem preljevne ustave iz jezera je počelo ispuštanje vode, pa je do tada maksimalni vodostaj akumulacije dočekao dan miniranja s oko četiri metra nižim vodenim stupcem.
Da je vodostaj u trenutku miniranja bio na maksimalnoj razini, brana bi, ustvrdili su poslije svi hrvatski i brojni međunarodni eksperti za visoke brane, sigurno bila srušena. U toj vojnoj akciji sinjski su branitelji 28. siječnja 1993. oslobodili sva naselja do Maljkova. Na hrvatskoj je strani poginuo jedan vojnik, Ante Buljan, kojega su Srbi ubili u večernjim satima 27. siječnja, a jedan je ranjen.
